Najčešća pitanja koja si postavljaju roditelji djece oboljele od alergija

1. Što su alergije i koji su najčešći tipovi alergija?
Alergija je prekomjerna reakcija organizma na jednu ili više tvari iz okoliša, koje su obično neškodljive, a zovemo ih alergeni. Alergijska se reakcija može očitovati različitim tipovima alergijskih reakcija ili reakcija preosjetljivosti, od koji najčešće spominjan tip je tzv. alergijska reakcija ranog tipa koja se povezuje s IgE protutijelima i aktivacijom stanica u krvi i tkivima koje se zovu bazofili i mastociti.

2. Je li učestalost alergija danas veća u odnosu na prošlost te u kojoj mjeri ona ovisi o socioekonomskim prilikama i uvjetima života?
Zadnjih desetljeća zabilježen je gotovo epidemijski trend porasta alergijskih bolesti u razvijenim zemljama zapadnog svijeta, posebno u djece. U pojedinim zemljama svijeta alergijske bolesti se očituju u 20 do 30% djece. U Hrvatskoj učestalost alergijskih bolesti u dječjoj dobi iznosi 10 - 15%. Samo od astme u svijetu boluje oko 300 milijuna ljudi. Razlozi takvog porasta alergijskih bolesti nisu do kraja razjašnjeni, a primarno se povezuju s promjenama okoliša i načina života. Zadnjih godina porast alergijskih bolesti tumači tzv. higijenska hipoteza. Naime, primijećeno je da djeca koja žive u „čistijem" okolišu, s visokim higijenskim standardima i u boljim socioekonomskim prilikama češće obolijevaju od alergijskih bolesti. Smatra se da imunološki sustav takove djece, posebno u prvim godinama života djeteta, umjesto aktivacije u borbi s patogenima (npr. bakterijama i parazitima) reagira ne bezazlene i neupitne okolišne alergene.

3. Kolika je učestalost alergija među djecom?
Neke alergijske bolesti su češće u dječjoj dobi kao npr. astma, atopijski dermatitis, alergija na hranu, dok se u odraslih češće pojavljuju alergije na insekte ili lijekove. Učestalost alergijskih bolesti i alergijskih reakcija je različita ovisno o dobi, vrsti alergena, te regiji. Npr. u ranoj dojenačkoj dobi najčešće se javlja alergija na bjelančevine (proteine) kravljeg mlijeka , dok je u odraslih češća alergija na plodove mora. U djece koja žive u Slavoniji puno je češća alergija na pelud ambrozije u usporedbi s djecom koja žive u Dalmaciji, itd.

4. Kada posumnjati da je dijete alergično?
Nije uvijek lako prepoznati alergijsku reakciju, niti postaviti dijagnozu alergijske bolesti. Nerijetko se različite vrste osipa, npr. urtikarija primarno povezuju s alergijom, te se djeca nepotrebno testiraju, a zapravo u podlozi osipa nije alergija. S druge strane djeca s ponavljajućim dišnim tegobama, kao što su kašalj, pojačana sekrecija iz nosa ili otežano disanje se nepotrebno i neučinkovito pokušavaju liječiti antibioticima, a zapravo se radi o astmi. Ako je dijete često „prehlađeno", a posebno ako se tzv. prehlada „spušta na pluća" te nije popraćena povišenom tjelesnom temperaturom, treba posumnjati da se radi o alergiji i dijete uputiti na alergološku obradu. Na alergiju valja posumnjati ukoliko postoji dijagnoza alergije unutar uže obitelji, ako se simptomi ponavljaju svake godine u istom vremenskom razdoblju, ako traju duže od 2 tjedna, ako su popraćeni kihanjem, svrbežom nosa i očiju te prozirnim sekretom iz nosa, itd. Također, djecu sa sumnjom na alergiju na lijekove potrebno je testirati, jer se nerijetko nakon testiranja dokaže da dijete nije alergično na lijek, tj. da mu je lijek nepotrebno uskraćivan.

5. Kako se provodi alergološka obrada? (postupak korak po korak)
Osnovna alergološka obrada pacijenta primarno se temelji na opširnoj anamnezi i kliničkom pregledu. Ukoliko se na osnovi anamneze i kliničkog statusa postavi sumnja na alergiju pacijent se upućuje na ciljano testiranje. Ako se niti temeljem anamneze (osobne i obiteljske) i kliničkog pregleda ne može postaviti sumnja na alergiju, preporuča se vođenje dnevnika. Tomu se najčešće pribjegava u bolesnika koji sumnjaju da su alergični na hranu, ili u bolesnika s ponavljajućim kožnim primjenama (osipima) koje ne mogu povezati s određenim uzrokom. U bolesnika sa postavljenom sumnjom na alergiju na inhalacijske alergene najčešće se koristi kožni test standardnom paletom inhalacijskih alergena potom se obično učini spirometrija, te obrada završava uzorkovanjem krvi, najčešće za dokaz alergijskih reakcija posredovanih IgE protutijelima.

6. Koje vrste testiranja postoje?
Osnovni testovi u alergologiji su kožni testovi te tzv. in vitro ili krvni testovi. Osim navedenog u sklopu alergološke obrade koriste se različiti provokacijski testovi, testovi za mjerenje plućne funkcije, citološki obrisak nosa, određivanje frakcije izdahnutog dušika (FENO) itd. Kožno testiranje može se provesti na različite načine: test ubodom lancetom (prick), test unošenjem alergena u kožu (intradermalni test), test grebanjem (scratch) te test kontaktnim načinom (patch). Uobičajeno mjesto primjene kožnih testova je unutarnja strana podlaktice, a za kontaktne alergene leđa. Najčešće korišten kožni test je ubodni test. Za konačnu dijagnozu alergije na neku tvar često je nužno određivanje specifičnih IgE protutijela. Zbog svoje pouzdanosti i osjetljivosti ti su testovi postali rutinski u dijagnostici alergija, posebno u bolesnika kojima se ne mogu učiniti niti pravilno interpretirati kožni testovi. Međutim, valja istaknuti da određivanje IgE nije neophodno ako su anamnestički podaci, klinička slika i rezultat kožnog testa sukladni, a odgovor na terapiju primjeren.

7. Koji su testovi dio standardne alergološke obrade?
Osim navedenih testova za dokaz klinički relevantne alergije na neke alergene (npr. hranu ili lijekove) zlatnim standardom u dijagnostici smatraju se provokacijski testovi. Provokacijski testovi provode se sa ciljem da se u bolesnika izazove (provocira) alergijski odgovor kao konačna potvrda alergije na određeni alergen. U provokacijskom testiranju alergen se uzima na usta, udisanjem ili na spojnicu oka, ili se alergen unosi injekcijom. Kako provokacijski testovi nose određeni rizik neželjenih reakcija, koje mogu biti katkada i vrlo ozbiljne, izvode se u specijaliziranim ustanovama, uz nadzor educiranog medicinskog kadra, a indikaciju postavlja subspecijalista alergolog.

8. Koji su najčešći alergeni?
Najčešće alergene na koje se bolesnici senzibiliziraju možemo podijeliti u dvije osnovne skupine: alergene koje bolesnik udiše ili inhalacijski alergeni i alergene koje bolesnik unosi preko probavnog sustava ili nutritivne alergene. Od inhalacijskih alergena najčešće se javlja alergija na grinje iz kućne prašine, peludne alergene (pelud stabala, trava i korova), kućne ljubimce (mačka, pas). Od alergena iz hrane najčešće se javlja alergija na kravlje mlijeko, jaja, kikiriki, orašide (lješnjak, orah), ribu i plodove mora.

9. U kojoj se najranijoj dobi djetetu može dijagnosticirati alergija?
Zapravo, nema dobne granice glede postavljanje indikacije za alergološku obradu (testiranje). Ako postoji osnovana sumnja da je dijete alergično treba ga uputiti na testiranje. Prije se smatralo da u djece do treće godine života ne treba izvoditi kožne alergijske testove. Npr. dojenčetu sa postavljenom sumnjom na alergiju na kravlje mlijeko, kožnim testom i/ili krvnim testom se ista može dokazati ili isključiti. U dojenačkoj dobi najčešće se testiranje provodi radi sumnje na alergiju na hranu (na ograničeni broj namirnica; npr. jaja, kravlje mlijeko, pšenično brašno, soja) , a od inhalacijskih alergena najranije je uočena senzibilizacija na grinje i alergene kućnih ljubimaca.

10. Na koji se način alergija može očitovati?
Alergija se očituje različitim kliničkim znakovima, na različitim organskim sustavima. Alergija na inhalacijske alergene na dišnom sustavu najčešće se očituje simptomima alergijskog rinitisa (polenoze) koju obilježava otežano disanje kroz nos, pojačana sekrecija iz nosa, kihanje, svrbež ili simptomima alergijske astme (kašalj, otežano disanje, osjećaj nedostatka zraka, „pištanje" u prsima). Alergija na hranu može se na koži očitovati pojavom osipa (ekcema, urtkarije), na probavnom traktu (grčevi i bolovi u trbuhu, podrigivanje, proljev, opstipacija), na dišnim organima (otežano disanje), ili pak sistemskom reakcijom odnosno anafilaksijom. Osim hrane najjača alergijska reakcija koja može biti opasna po život - anafilaksija, najčešće se javlja radi alergije na otrove insekata (osa, pčela) te radi alergije na lijekove.

11. Kako se provodi liječenje alergije? Je li terapija samo simptomatska ili se njom otklanja i sam uzrok bolesti?
Liječenje alergija uključuje nekoliko glavnih postupaka i aktivnosti: prevenciju (izbjegavanje alergena), farmakološko liječenje (lijekovi), alergen-specifičnu imunoterapiju i edukaciju bolesnika. Ponekad su preventivne mjere ključne u postupku liječenja, npr. u bolesnika koji su alergični na određenu namirnicu ili lijek, ključno je izbjegavati tj. eliminirati iz prehrane takovu namirnicu, odnosno zabraniti primjenu takovog lijeka. U bolesnika koji su alergični na inhalacijske alergene preventivne aktivnosti nisu tako učinkovite, npr. bolesnicima alergičnim na grinje preporučaju se različite aktivnosti u namjeri da se smanji izloženost grinjama u kućnom okolišu (redovito čišćenje i provjetravanje, uklanjanje pernatih jastuka, tapeciranog namještaja, tepiha, plišanih igračaka, itd).
Osnovna farmakološka terapija u alergijskim bolestima svodi se na tzv. simptomatsku terapiju primjenom lijekova koji smanjuju, tj. ublažavaju simptome alergija kao što su antihistaminici, topički kortikosteroidi, bronhodilatatori, antileukotrieni, dekongestivi, itd.
Alergen-specifična imunoterapija ili hiposenzibilizacija je oblik liječenja alergijskih bolesti primjenom alergenskih pripravaka na koje je bolesnik dominantno alergičan. Primjenom postupno rastućih doza alergena na koje je bolesnik osjetljiv , potiče se razvoj tolerancije, te imunološki sustav više ne „reagira" na isti alergen, tj. u osobe u koje je imunoterapija uspješno provedena, ponovni kontakt s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži nego ranije. Hiposenzibilizacija se provodi primjenom alergenskog pripravka obliku potkožnih injekcija (subkutano) ili u obliku kapi koje se uzimaju pod jezik (sublingvalno). Edukacija bolesnika i samokontrola danas se smatraju ključnom karikom uspješnog liječenja alergijskih bolesti.

12. Koliko su se metode i sredstva liječenja alergija mijenjala u posljednjih dvadesetak godina?
Posljednjih godina mijenja se osnovni koncept u liječenju bolesti, pa tako i alergijskih bolesti uvođenjem koncepta tzv. personalizirane medicine. Sve se više nameće potreba prepoznavanja osobitosti bolesti svojstvenih svakom pojedincu, te shodno tome pokušaj maksimalne prilagodbe terapije svakom bolesniku. Posebno se koncept personalizirane medicine nameće u pristupu bolesnicima s tzv. teškom kliničkom slikom , bolesnicima s komplikacijama, komorbiditetima i/ili lošim odgovorom na standardne metode liječenja.

13. Prednosti i nedostaci terapije kortikosteroidima (budući da mnogi roditelji od njih, zbog nedostatka informacija zaziru)?
Osnovna farmakološka terapija alergijskih bolesti, koja je trenutno i najučinkovitija terapija u većine bolesnika je terapija tzv. topičkim kortikosteroidima. Primjenom topičkog kortikosteroida postiže se klinički učinak upravo na mjestu patološkog zbivanja, npr. u sluznici dišnih puteva ili na koži, bez i s vrlo malim neželjenim učincima (nuspojavama). Stoga je danas upotrebom topičkih kortikosteroida značajno poboljšano liječenje alergičnih bolesnika, te je doista neopravdan strah od njihove primjene.

14. Može li se alergija izliječiti?
Alergija se ne može izliječiti u velike većine bolesnika, međutim može se značajno tijekom odrastanja (u pubertetu) smanjiti, ili se može smanjiti nakon provedene hiposenzibilizacije. Nakon provedene hiposenzibilizacije u bolesnika koji su bili alergični na otrove insekata ona se može gotovo u potpunositi izgubiti.

15. Može li se alergija očitovati tek u kasnijoj dobi? Što je u tom slučaju „okidač"?
Alergija se može očitovati i u kasnijoj dobi, pa čak i u vrlo kasnoj dobi. U kasnijoj dobi se alergija nerijetko ispolji nakon nekog stresnog događaja ili bolesti, npr. nakon gripe se nerijetko ispolji astma.

16. U kojoj je mjeri sklonost alergijama naslijeđena?
Nasljedni čimbenici imaju značajan učinak na pojavu alergija. Poznato je da je rizik za pojavu alergija ako je netko od bliskih srodnika alergičan oko 50%, a ako su oba roditelja alergični i do 75%. Nasljeđivanje je poligensko (uključeno više različitih gena), te pod utjecajem različitih okolišnih čimbenika. Ako je npr. roditelj alergičan na kikiriki, dijete može biti alergično na drugu namirnicu ili inhalacijski alergen. Složena interakcija nasljednih i okolišnih čimbenika u pojavi senzibilizacije ili alergijske bolesti još uvijek nije do kraja razjašnjena.

17. Može li se alergičnost „spriječiti", odnosno utječe li na nju samo genetika ili i okolina?
Brojna su danas istraživanja kojima se pokušavaju definirati provokativni i protektivni (zaštitni) čimbenici iz okoliša koji u interakciji s nasljednim čimbenicima imaju ulogu u nastanku i razvoju alergijskih bolesti , kao što su: prehrana majke tijekom trudnoće, dojenje, primjena probiotika, izlaganje onečišćenjima iz zraka, izlaganje bakterijskim toksinima, parazitima, cijepljenje itd. Još uvijek nisu jasno definirani učinci navedenih čimbenika na pojavu i razvoj alergija, a čini se da su različiti u različitih pojedinaca, tj. što je za nekog pojedinca provokativno, za drugog može imati nikakav ili čak suprotan učinak.

18. Koliko alergija utječe na kvalitetu života oboljelog pojedinca?
Poznato je da je kvaliteta života bolesnika s alergijskom bolestima značajno narušena, kako s fizičkog, psihičkog i socioekonomskog aspekta, kao npr. radi pogoršanja bolesti izostanak iz škole, nemogućnost bavljenja svim vrstama sportskih aktivnosti, odricanje od određenje hrane i pića, dodatni trošak za pomagala, itd.

19. Podržavate li okretanje alternativnoj medicini u liječenju terapije (aromaterapiji, homeopatiji pa čak i akupunkturi)?
Alternativno liječenje alergijskih bolesti danas je vrlo popularno, te se nerijetko nekritično primjenjuje i reklamira,a saznanja oboljelih glede neučinkovitosti takove terapije su ograničena. Često se i u medijima te na različitim portalima reklamira alternativna terapija kao terapija koju konvencionalni liječnici ne žele priznati jer nisu upoznati koliko je ona djelotvorna. Na žalost, alternativna terapija (homeopatija, akupunktura, terapija medom, aromaterapija, itd) upravo radi nedostatka dokaza o učinkovitosti u usporedbi s placebom, kao i nedostatka dokaza glede nuspojava nije postala dio standardnog liječenja alergija. Liječnici redovito prate znanstvena istraživanja usmjerena na istraživanja novih lijekova, pa tako i alternativne terapije, te će odgovorno preporučiti terapiju za koju je dokazan djelotvoran učinak na bolesnika.

20. Koje su najčešće zablude roditelja vezane uz alergije (jesu li skloni testirati svoju djecu, pridržavaju li se liječničkih uputa veznih uz način liječenja i propisane doze terapije, stvaraju li nepotrebnu „paniku" kada doznaju da su im djeca alergična, imaju li nerealna očekivanja od terapije i liječnika, ...)?
Brojne zablude roditelja prepoznajem radeći u alergološkoj ambulanti, npr. da se samo dojenjem može izbjeći pojava alergija, da stalnim čišćenjem stana mogu eliminirati grinje iz kućne prašine, da djecu koja imaju atopijski dermatitis ne treba često kupati, da djetetu ne smeta ako roditelj puši u drugoj prostoriji, da djetetu koje je alergično na kravlje mlijeko pomaže kozje mlijeko, da je djetetu s astmom najbolji sport plivanje, da djecu s astmom treba poštediti tjelesnog odgoja, da dugotrajna terapija sigurno šteti djetetu, itd.

21. Jesu li djeca s alergijama „dobri" pacijenti (je li zbog njihove dobi liječenje zamršenije nego kod odraslih osoba, priviknu li se lako na ograničenja uzrokovana svojom bolešću)?
Suradljivost i adherencija na terapiju bolesnika s alergijskim bolestima nije uvijek zadovoljavajuća, te se 1/3 bolesnika uglavnom ne pridržava naputaka liječnika, niti dolazi na redovite kontrole. Suradljivost je najlošija u djece u pubertetu i adolescenciji, što je dodatni problem u periodima pogoršanja i progresije bolesti koji su nerijetko povezani s neodgovarajućom primjenom terapije.

22. Postoji li organizirani sustav potpore roditeljima djece oboljele od alergijskih bolesti (kao što je to npr. slučaj s roditeljima djece alergijskih astmatičara)?
Roditelji djece oboljela od alergijskih bolesti redovito se educiraju kako o bolesti, tako i o liječenju. Svaki mjesec provodi se edukacija roditelja i djece s astmom u tzv. astma školama, te svako ljeto djeca se dodatno educiraju i rehabilitiraju boraveći u astma kampu. Za sada najorganiziranija Udruga roditelja djece s astmom djeluje pri našoj Bolnici pokreće brojne aktivnosti usmjerene na podizanje svijesti o alergijama, edukaciji, nabavci pomagala, klimatskom liječenju, itd. Udruga je povezana s Europskom udrugom bolesnika s astmom i KOPB-om. Djeca koja imaju dokazanu alergiju na hranu upućuju redovito na savjetovanje nutricionisti, koji za njih izrađuje i posebne jelovnike. Bilo bi poželjno organizirati i druge udruge bolesnika i/ili škole za djecu s atopijskim dermatitisom, anafilaksijom, itd.

23. Možete li navesti par savjeta roditeljima djece s alergijama – kako pomoći djeci da se što lakše nose sa simptomima alergije, odnosno kako (osim uzimanjem propisane terapije) pomoći djetetu u trenutku očitovanja alergije?
- Ukoliko posumnjate da je vaše dijete alergično, dogovorite s vašim obiteljskim liječnikom pregled i obradu u alergološkoj ambulanti, jer ista nije „komplicirana" niti traumatična za vaše dijete.
- Nemojte samostalno uzimati lijekove za „alergiju" ako ista nije dokazana, a terapija nije preporučena od liječnika.
- Dodatno se educirajte o alergijama, te sve nejasnoće raspravite s vašim liječnikom ili alergologom.
- Naučite kako provoditi preventivne mjere koje će smanjiti simptome u vašeg djeteta.
- Naučite kako se bolest kontrolira, kada se terapija pojačava, a kada treba potražiti pomoć liječnika.
- Dolazite na redovite kontrole.

 

Doc.dr.sc. Mirjana Turkalj, dr.med.

Tko je Online

Imamo 106 gostiju i nema članova online

Nalazite se ovdje: Naslovnica Znanost Novosti Najčešća pitanja koja si postavljaju roditelji djece oboljele od alergija